Medijska pismenost
Vijeće za elektroničke medije temeljem članka 19. Zakona o elektroničkim medijima ima obavezu promicanja programa za razvoj znanja i vještina medijske pismenosti.
Europska komisija je 2007. u dokumentu A European approach to media literacy in the digital environment medijsku pismenost definirala kao „sposobnost pristupa medijima, razumijevanje i kritičko vrednovanje različitih aspekata medija i medijskih sadržaja te ostvarivanje komunikacije u raznovrsnim kontekstima“. Stručna skupina Europske komisije za medijsku pismenost 2016. dopunila je definiciju medijske pismenosti naglašavajući da je to krovni izraz koji uključuje sve tehničke, kognitivne, društvene, građanske i kreativne kapacitete koji građanima omogućuju pristup, interakciju i kritičko razumijevanje medija, kao i sudjelovanje u gospodarskome, društvenome i kulturnome životu društva te aktivnu ulogu u demokratskome procesu.
Revidirana Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD) jača ulogu medijske pismenosti. Od država članica zahtijeva promicanje i poduzimanje mjera za razvoj vještina medijske pismenosti (članak 33.a). U preambuli AVMS Direktive stoji: „medijska pismenost odnosi se na vještine, znanje i razumijevanje koje omogućuju građanima da se učinkovito i sigurno koriste medijima. Kako bi se građanima omogućilo da pristupe informacijama te odgovorno i sigurno upotrebljavaju, kritički procjenjuju i stvaraju medijski sadržaj, oni bi trebali imati napredne vještine medijske pismenosti. Medijska pismenost ne bi se trebala ograničiti samo na učenje o alatima i tehnologijama, nego bi trebala biti usmjerena na to da građani steknu vještine kritičkog razmišljanja potrebne za prosudbu, analizu složenih stanja i prepoznavanje razlike između mišljenja i činjenica. Stoga je potrebno da i pružatelji medijskih usluga i pružatelji platformi za razmjenu videozapisa promiču razvoj medijske pismenosti u svim dijelovima društva, za građane svake dobi i za sve medije, u suradnji sa svim relevantnim dionicima i uz pomno praćenje napretka s tim u vezi“.
Europska komisija u dokumentu 2018. Tackling online disinformation: a European Approach, koji se bavi problemom dezinformacija, kao jedno od rješenja problema vidi medijsku pismenost, odnosno naglašava da u borbi protiv dezinformacija „učinkovita dugoročna rješenja zahtijevaju podizanje svijesti, jačanje medijske pismenosti, široku uključenost dionika i suradnju javnih tijela, internetskih platformi, oglašivača, novinara i medijskih kuća“.
Vijeće Europske unije 2020., u okviru hrvatskog predsjedanja, usvojilo je „Zaključke o medijskoj pismenosti u svijetu koji se stalno mijenja“. Dokument postavlja medijsku pismenost u središte medijske politike, smatrajući je ključnom za zaštitu publika, osiguranje pluralizma u algoritamskom okruženju, kao i za suzbijanje društvene prijetnje koju donose dezinformacije. „Današnji svijet nalaže stjecanje velike količine novih individualnih i društvenih znanja i vještina kako bi građani svih dobnih skupina mogli pristupiti, odabrati, razumjeti te sofisticirano i odgovorno koristiti informacije i različite vrste medija, a sve te kompetencije sačinjavaju medijsku pismenost“, ističe se u zaključcima Vijeća Europske unije.
Dokument zagovara potrebu razvijanja modela cjeloživotnog učenja medijske pismenosti za sve generacije, te potiče kulturne ustanove na uključivanje u razvoj medijske pismenosti. Također se ističe da bi mediji, posebice javni medijski servisi, trebali imati istaknutiju ulogu u projektima medijskog obrazovanja. Naglašeno je i da važnu ulogu mogu imati nacionalna regulatorna tijela za medije, koja mogu aktivno promicati, organizirati i koordinirati aktivnosti u vezi s medijskom pismenošću. Zaključcima se pozivaju Europska komisija i države članice da nastave s ulaganjem pojačanih napora u sustavan, sveobuhvatan i međusektorski pristup razvoju medijske pismenosti, te ih se potiče da razvijaju politike medijske pismenosti i provode njihovu implementaciju, kao i da razvijaju obrazovne programe za edukatore i podupiru razvoj mreža medijske pismenosti.